Working Definitions & Charters

Radna definicija negiranja i iskrivljavanja holokausta

Pravno neobvezujuća Radna definicija negiranja i iskrivljavanje holokausta usvojena je na IHRA-inom plenarnom sastanku u Torontu 2013. godine.

Negiranje holokausta označava diskurs i propagandu koja negira povijesnu stvarnost i opseg istrebljenja Židova od strane nacista i njihovih suučesnika tijekom Drugog svjetskog rata, istrebljenje poznato pod nazivom holokaust ili šoa. Negiranje holokausta posebno se odnosi na svaki pokušaj tvrdnje da se holokaust / šoa nije dogodio.

Negiranje holokausta može uključivati javno negiranje ili dovođenje u sumnju korištenje glavnih mehanizama uništavanja (poput plinskih komora, masovnih ubijanja, gladi i mučenja) ili namjeru genocida nad židovskim narodom.

Negiranje holokausta u različitim njegovim oblicima izraz je antisemitizma. Negiranje genocida nad Židovima pokušaj je nacionalsocijalizma i antisemitizma da se oslobode krivnje
ili odgovornosti za genocid nad židovskim narodom. Oblici negiranja holokausta uključuju i okrivljavanje Židova za pretjerivanje ili stvaranje šoe za politički ili financijski dobitak, kao da je sama šoa posljedica urote koju su skovali Židovi. Svemu tome je cilj da se Židovi proglase krivima i da antisemitizam još jednom postane legitiman.

Ciljevi negiranja holokausta često su vezani za rehabilitaciju eksplicitnog antisemitizma i promicanje političkih ideologija i uvjeta pogodnih za dolazak same vrste događaja koje ciljevi negiraju.

Iskrivljavanje holokausta odnosi se između ostalog na:

1. namjerne pokušaje opravdavanja ili umanjivanja utjecaja holokausta ili njegovih glavnih elemenata, uključujući pomagače i saveznike nacističke Njemačke;

2. smanjivanje ukupnog broja žrtava holokausta u suprotnosti s pouzdanim izvorima;

3. pokušaje okrivljavanja Židova za izazivanje vlastitog genocida;

4. izjave koje holokaust smatraju pozitivnim povijesnim događajem. Te izjave ne znače negiranje holokausta, već su usko povezane s njim, one su radikalni oblici antisemitizma. One mogu sugerirati da holokaust nije dovoljno napredovao u ostvarenju svog cilja „konačnog rješenja židovskog pitanja”;

5. pokušaji zamagljivanja odgovornosti za uspostavu koncentracijskih logora i logora smrti koje je osmislila i kojima je upravljala nacistička Njemačka, stavljajući krivicu na druge narode ili etničke skupine.

 

Related Content

The IHRA regularly translates its resources into other languages.

Sign up to our newsletter to 

receive the latest updates