Radna definicija poricanja holokausta i iskrivljavanja činjenica o njemu

Sadašnja definicija izraz je svijesti da se treba suprotstaviti poricanju holokausta i iskrivljavanju činjenica o njemu, da ih treba osuditi na nacionalnoj i međunarodnoj razini te da ih je potrebno preispitati na globalnoj razini. Međunarodni savez za sjećanje na holocaust ovdje donosi sljedeću pravno neobvezujuću radnu definiciju kao svoj radni alat.

Poricanje holokausta diskurs je i propaganda koja niječe povijesnu zbilju i opseg istrebljenja Židova od strane nacista i njihovih suradnika tijekom Drugog svjetskog rata, poznatog kao holokaust ili šoa. Poricanje holokausta posebno se odnosi na svaki pokušaj tvrdnje da se holokaust (šoa) nije dogodio.

Poricanje holokausta može uključivati javno nijekanje ili dovođenje u sumnju korištenja glavnih mehanizama istrebljenja (poput plinskih komora, masovnih strijeljanja, izgladnjivanja i mučenja) ili namjernosti genocida nad židovskim narodom.

Poricanje holokausta u svojim je različitim oblicima izraz antisemitizma. Pokušaj poricanja genocida nad Židovima pokušaj je oslobađanja nacionalsocijalizma i antisemitizma od krivnje ili odgovornosti za genocid nad židovskim narodom. Oblici poricanja holokausta uključuju još i okrivljavanje Židova bilo za preuveličavanje ili izmišljanje šoe radi političke ili financijske koristi kao da je sâma šoa bila posljedica zavjere koju su skovali Židovi. Pritom je cilj svaliti krivnju na Židove, a antisemitizmu ponovo dati legitimnost.

Ciljevi poricanja holokausta često su rehabilitacija neprikrivenog antisemitizma te promicanje političkih ideologija i uvjeta koji bi doveli upravo do onog događaja koji se niječe.

Iskrivljavanje činjenica o holokaustu odnosi se, između ostalog, na:

a) namjerno nastojanje da se opravda ili na najmanju moguću mjeru svede utjecaj holokausta ili njegovih glavnih sudionika, uključujući suradnike i saveznike nacističke Njemačke;

b) grubo umanjivanje broja žrtava holokausta koje je proturječno pouzdanim izvorima;

c) pokušaje okrivljavanja Židova za izazivanje vlastitoga genocida;

d) izjave koje holokaust prikazuju kao pozitivan povijesni događaj. Te izjave nisu poricanje holokausta, ali su blisko povezane s njime kao radikalan oblik antisemitizma. One mogu navoditi na

pomisao da holokaust nije otišao dovoljno daleko u postizanju svog cilja „konačnog rješenja židovskog pitanja“;

e) pokušaje zamagljivanja odgovornosti za uspostavu koncentracijskih logora i logora smrti koje je osmislila i kojima je upravljala nacistička Njemačka svaljivanjem krivnje na druge nacionalne ili etničke skupine.